Anketa koju je osmislila i provela udruga Docat Centar Split, a koju je ispunilo 870 osoba, rezultirala je zanimljivim uvidom u „stanje nacije“ i percepcije socijalnog nauka Crkve i povezanosti ili društvene prepoznatljivosti Crkve upravo preko njenog socijalnog nauka. Vjerujem da ovi rezultati mogu biti od koristi Crkvi u Hrvatskoj, akademskoj teologiji i svima onima kojima je stalo do autentičnog uključivanja evanđeoskih vrijednosti u naše društvo. Ovdje želim analizirati rezultate te ankete, ne predmnijevajući znanstvenu utemeljenost samoga istraživanja i obvezivost njegovih rezultata, jer i sami organizatori navode da u anketi ili istraživanju nije korištena znanstvena metodologija, ali to ipak ne znači da nam rezultati ne mogu reći nešto ozbiljno i istinito o stanju socijalnog nauka Crkve (dalje u tekstu: SNC) u Hrvatskoj. Sama činjenica da je anketu ispunilo 870 osoba govori u prilog relevantnosti njenih rezultata, jer se mnoge tvrtke koje provode „znanstveno metodološki utemeljeno“ istraživanje javnog mnijenja ne mogu tako često pohvaliti tolikim brojem sudionika. Bilo kako bilo, ovi rezultati ne obvezuju ali svakako ukazuju na bitne odrednice kako mi kao društvo percipiramo i Crkvu i njen socijalni nauk.
Prva stvar koju treba reći je, a odnosi se na religijski identitet ispitanika, da ova anketa skoro preslikava stanje stvari iz popisa građana 2021. godine. Zahvaljujući društvenim mrežama, iz udruge Docat Centar su uspjeli doći i do ne-katolika i to u iznosu od 10,7% ispitanika, a ako uzmemo u obzir da je po zadnjem popisu oko 83% katolika u državi, onda je ovaj rezultat jako blizak realnom (reprezentativnom) stanju, s obzirom na samu metodologiju i dohvat ankete. Ono što je jasno vidljivo iz rezultata je činjenica da su anketu ispunile osobe nastanjene u urbanim sredinama (malim, srednjim ili većim gradovima), te da se prvenstveno radi o urbanim osobama srednje životne dobi, odnosno o ispitanicima koji su uglavnom u radnom odnosu.
Ispitanici su sebi dali visoku ocjenu (ili postotak) kada je u pitanju njihovo poznavanje SNC-a. Njih 568 (65,2%) smatra da poznaju SNC, a 253 (29%) nije sigurno. Stoga ih je samo 50 (5,7%) odgovorilo da ne poznaje SNC. No, kada je u pitanju njihova percepcija drugih građana i vjernika u RH, onda je postotak onih koji smatraju da građani (3,9%), odnosno, vjernici (6%) poznaju SNC jako mali. Stoga naši ispitanici u velikom postotku (49,6%) odgovaraju da smatraju da građani ne poznaju uopće SNC. Kada su u pitanju vjernici, onda samo njih 25,4% smatra da vjernici ne poznaju uopće SNC. Zanimljivo je ovdje uvidjeti korelaciju između postotaka ili procjene ispitanika da građani, odnosno, vjernici poznaju ili ne poznaju SNC uopće. Razlika između građana i vjernika je u oba slučaja upravo pola. To znači da nam je kao društvu u percepciji ili svijesti to da vjernici duplo bolje znaju ili poznaju SNC nego građani, što je i očekivano, budući se radi upravo o socijalnom nauku Crkve. No, što to znači za naše društvo u kojem je „tek“ 83% katolika, odnosno, vjernika a 100% građana, drugo je pitanje koje će trebati negdje i nekome postaviti – a odgovor onda potrebuje znanstveno i metodološki definiran model rada. Kako god bilo, ne iznenađuje percepcija ispitanika da će vjernici znati više i poznavati bolje SNC nego građani.
Mislim da je središnje pitanje ove ankete bilo ono koje se odnosi na prepoznavanje ili javnu vidljivost Crkve upravo preko ili posredstvom SNC-a. Pitanje je glasilo: Koliko je Crkva u Hrvatskoj prepoznata po svom socijalnom nauku?, pri čemu većina ispitanika (63,3%) smatra da je Crkva javno prepoznata ili prepoznatljiva po SNC-u, ali nedovoljno. Nasuprot tome, samo 23,6% ispitanika smatra da je Crkva dovoljno ili izrazito prepoznatljiva u javnosti po svojem socijalnom nauku. A 13,1% ih smatra da uopće nije prepoznatljiva. Ovakva interpretacija želi biti optimistična jer želi reći da 86,9% ispitanika smatra da je Crkva javno ili društveno prepoznatljiva po svojem socijalnom nauku, a da ih samo 13% smatra da uopće nije prepoznatljiva. I ovakva interpretacija može zavarati, ionako uljuljane u vlastitu sigurnost, naše biskupe i potvrditi njihovo uvjerenje da su stvari dobre i povoljne po Crkvu u Hrvatskoj. Može također djelovati demotivirajuće za znanstvenike (teologe prvenstveno koji se bave SNC-om) jer se čini da su stvari uhodane i dobre, pa da promoviranje SNC-a, dodatno istraživanje i rad, nisu potrebni. No, stvari nisu takve, ili ih takvima ne bismo trebali – temeljem ovih rezultata – držati. Po meni ove brojke ukazuju na činjenicu da 76,4% ispitanika smatra da Crkva nije prepoznatljiva u javnosti po svojem socijalnom nauku. Da budem iskren, meni je ovih 23,6% jako dobar rezultat, ali je nedovoljan ili barem indikativan da kao Crkva i teologija imamo mnogo posla pred nama. I u tom kontekstu smatram Docat Centar, kao i druge institucije (Centar HBK-a, KBF-ove…) i udruge nužnima i potrebnima jednog snažnijeg angažmana kako bi se vrijednosti i načela SNC-a primila u društvu i tamo pustila korijenje. Pogotovo jer čak 77% ispitanika smatra da načela i vrijednosti SNC-a trebaju (moraju) biti primijenjena u politici, a njih 74,7% misli to isto za područje ekonomije.
Što se tiče temeljnih načela SNC-a, tu su stvari uglavnom očekivane. Ljudi, ispitanici znaju sadržaje pojmova opće dobro, solidarnost, pa čak i supsidijarnost. S time da je pojam supsidijarnost najmanje poznat ispitanicima (58,4%) te da ga gotovo podjednako vežu za SNC kao i za Europsku uniju, jer supsidijarnost – kao i solidarnost ali u zadnje vrijeme sve više i pojam općeg dobra – jest pojam bitno vezan uz društveno-političke procese i sfere javnosti. Tako 48,7% ispitanika smatra, s pravom, da je supsidijarnost jedno od temeljnih načela SNC-a i EU-a. Upravo je ovo načelo pokazatelj kako Crkva može izravno utjecati na „sekularno društvo“ nudeći iz svoje bogate riznice socijalnog nauka Crkve one ideje, principe i vrijednosti koje mogu obogatiti i učiniti boljim mjestom za život, ovaj naš sekularni svijet. Upravo se o tome radilo kada je papa Ivan Pavao II., snažno promovirao ideju inkulturacije o čemu možete čitati ovdje.
Za kraj ove analize, želim naglasiti da je potrebno u pesimističnom ključu interpretirati ove rezultate, odnosno, fokusirati se na činjenicu da 76,4% ispitanika smatra da Crkva nije javno prepoznatljiva po svojem socijalnom nauku, a da ih gotovo isti postotak očekuje primjenu načela SNC-a u kontekstu politike i ekonomije. Tu vidim, s jedne strane veliku potrebu (papa Franjo je na nju odlučio odgovoriti Franjinom ekonomijom i kulturom dijaloga), a s druge strane izvrsnu priliku da se društvu ponude i u njega inkorporiraju – u inkulturacijskom ključu – temeljna načela i vrijednosti SNC-a kako bi to naše društvo bilo bolje nešto što je sada.
Adekvatna Teologija | Bruno Petrušić 