Slučaj “biskupi i (javna) molitva”

U petak 24. veljače, Hrvatska katolička mreža je na svojem portalu objavila, unutar neka četiri sata, dva teksta čiji su naslovi ukazivali na isključivost dvojice hrvatskih biskupa: varaždinskog biskupa Bože Radoša i vojnog ordinarija Jure Bogdana. Prvi tekst naslova „Biskup Bože Radoš: molitva nije manifestacija vjere drugima“ objavljen je na portalu u 10:10 ujutro, a drugi, naslova „MONS Bogdan Molitva krunice naših muškaraca na koljenima po gradskim trgovima je znak vremena“ u 14:33 popodne. Prvi tekst donosi elemente homilije biskupa Radoša održane na Pepelnici u varaždinskoj katedrali, a drugi tekst prenosi intervju kojega je biskup Bogdan dao Slobodnoj Dalmaciji i koji je isti dan (24.2.3023.) objavljen na portalu Slobodne (intervju je s biskupom napravio novinar Ivan Ugrin koji je onomad ranije izašao s informacijom o „transferu“ biskupa Kutleše u Zagreb, a prethodno je bio objavio da mu se Slobodna zahvalila na suradnji…).

Prije nego se osvrnem na čitav problem, treba izreći kontekst unutar kojega se može i treba razumijevati medijske natpise. A taj kontekst je posljednjih više mjeseci „opterećen“ šutnjom hrvatskih biskupa o fenomenu javne molitve muškaraca po trgovima diljem Hrvatske. Dok se vodi medijska kampanja blaćenja muškaraca koji prvim subotama mole javno i na koljenima krunicu, o čemu sam pisao OVDJE, pri čemu i vjernici i nevjernici, i novinari i obični korisnici društvenih mreža, teolozi i ne-teolozi komentiraju i daju svoja mišljenja o ovom fenomenu, naši biskupi šute.

U takvom kontekstu dolazi vijest koja kaže da jedan biskup Katoličke crkve kaže da molitva nije manifestacija vjere pred drugima. I odmah nakon toga (čini mi se da su jedno vrijeme vijesti i naslovi bili jedan ispod/iznad drugoga na HKM-ovom portalu) dolazi druga vijest da drugi biskup Katoličke crkve smatra javnu molitvu krunice muškaraca na koljenima – znakom vremena. A znamo da prosječni korisnik društvenih mreža ili interneta rijetko čita članke – njegovo mišljenje i stav formiraju naslovi i eventualno podnaslovi te naslovne slike. I sada je taj prosječni korisnik (katolik) u dilemi. Jedan biskup kaže da molitva nije (javna) manifestacija vjere, a drugi kaže da je javna manifestacija vjere (molitva) znak vremena. Ili će morati kliknuti na članke i stvarno pročitati tekst ili će nakon ovoga iskustva osnažiti svoje uvjerenje da živimo u zanimljivim vremenima u kojima se ni biskupi ne mogu dogovoriti oko nekih unutar-crkvenih stvari… Dodatno je problematično to što vjerojatno ne zna što je to znak vremena, ali o tome možda drugom prilikom.

Dakle, u takvom kontekstu se događa da na portalu HKM-a, jedna kraj druge, stoje dvije – naizgled – isključive vijesti i naslovi. Ono što sam ja tada napravio (nakon što sam pročitao članke) je jednostavni screenshot jednog i drugog naslova i objavio ih na Facebooku uz komentar: Svaka akcija ima reakciju, pa tako i među našim pastirima 😍 #CorUnum A fino je Gazda govorio o razdijeljenoj kući…🤦 Na Twitteru sam stavio komentar: „Prvo skoči pa reci hop. Kako ćemo naprijed kad se ni biskupi ne mogu dogovoriti (barem da šute, ako ništa) oko naravi i smisla molitve.“

Vodio sam se logikom prosječnog korisnika (katolika) koji rijetko ulazi u sadržaj medijski predstavljene stvarnosti. Jedan biskup kaže ne-A, drugi kaže A i to katolički medij stavi kao vijest jednu kraj druge. I stvarno može izgledati kao akcija i reakcija. Prvi biskup kaže da molitva nije manifestacija vjere pred drugima – dakle, i unutar navedenog konteksta, javna molitva krunice nije autentično katolički model djelovanja, ako se djelovati već nekako želi – a drugi (reakcija) kaže da je upravo ta javna molitva znak vremena. Unutar konteksta i sasvim površno, izgledalo je kao da urednici na HKM-u gase požar, što bi se reklo. Dodatno, izgledalo je kao stvarni nesporazum dvojice biskupa o naravi molitve.

Ali, naravno, kada se pročitaju tekstovi, onda se vidi da nema nikakvog nesporazuma niti da biskupi govore nešto krivo ili jedan protiv drugoga. Kada se razumije da je biskup Radoš propovijedao, a biskup Bogdan dao intervju pri čemu se osvrnuo i na ovaj fenomen javne molitve muškaraca, onda se može razumjeti da ovi naslovi nisu ni u kakvoj kontradikciji – niti sami sa sobom, niti s katoličkim naukom o molitvi. Ali do tog razumijevanja treba doći čitajući tekstove – ne možemo to tako razumjeti temeljem samo naslova na portalu. Zbog toga (nečitanja, s jedne strane, i nerazumijevanja konteksta od strane urednika na HKM-u) je i došlo do potrebe da se biskup Radoš javno očituje o tome „što je pjesnik htio reći“. U tom se očitovanju navodi da je biskup propovijedao na Pepelnicu, te da javna molitva krunice nije bila tema propovijedi.

Po meni je ovaj „slučaj“ otkrio dvije stvari koje su problematične:

1. Biskupi toliko ne vode računa o kontekstu u kojem propovijedaju i o tome kako njihove, medijski prenesene riječi, mogu biti doživljene i percipirane
2. Zanimljivom mi se čini uiređivačka politika HKM-a

Kada je 1) u pitanju, onda tu možemo imati nekog razumijevanja – pogotovo u kontekstu liturgije Crkve – ali opet bi biskupi trebali razmisliti (koliko je do njih) kako njihove riječi i poruke mogu biti prenesene od strane medija i percipirane od strane vjernika i građana.

Kada je u pitanju 2) onda bi ljudi koji se profesionalno bave medijima, trebali razumjeti ovaj širi kontekst i voditi računa o njemu kada sastavljaju naslove svojih tekstova. Pogotovo kada svi znaju da prosječni korisnici njihovih sadržaja uopće ne čitaju cjelovite tekstove nego svoje mišljenje i stavove formiraju prema slikama i naslovima. Onda nećeš – ako razumiješ kontekst i navike svojih čitatelja – u naslov staviti nešto što može zvučati i izgledati krivo, kao što je to bio slučaj ovdje. Pokušaš – koliko je moguće – odmah u naslovu ili dati kontekst (da se radi o propovijedi) ili u naslovu ne navoditi ono što može biti ambivalentno i krivo shvaćeno (osim ako upravo to ne želiš postići).

Na kraju je možda i dobro da se, praktički ni iz čega, stvorio „slučaj biskupi i molitva“ jer može biti motivacijski element onim prosječnim korisnicima (katolicima) društvenih mreža i internetskih portala da konačno počnu čitati cjelovite tekstove, a ne samo da svoje mišljenje formiraju posredstvom naslova. To bi, vjerujem, posljedično imali i podizanje kvalitete javno objavljenih tekstova i njihovu ozbiljnost i „težinu“.