#NiđeVeze

Poštovani glavni uredniče g. Klarić!

Poštovani uredniče Obzora g. Gerovac!

Cijenjena novinarko Ivković!

Pišem vam ovaj mail nakon dvije prospavane noći i dugog razmišljanja i konzultiranja s kolegama i prijateljima!

Razlog i povod ovog maila je članak kojeg potpisuje novinarka Ivković, a koji je izašao u subotu 18. svibnja unutar Političkog magazina Obzor, na stranicama 32 i 33. U predmetnom članku se iznose stavovi i mišljenja četvero mladih ljudi koji sebe smatraju konzervativnima, a povod članka su rezultati istraživanja FES-a i IDIZ-a.

Razlog se odnosi na činjenicu da ste u navedenom članku prenijeli samo jednu moju misao-rečenicu (koju ste onda djelomično iskoristili i za naslov, odnosno istaknute podnaslove) – iako sam s novinarkom razgovarao skoro sat vremena o raznim temama. Također u tekstu nigdje niste distingvirali teme o kojima ste s ispitanicima (s nas četvero) razgovarali pojedinačno, tako da se u čitanju teksta stekne dojam da su izneseni stavovi upravo stavovi svih četvero sugovornika o svim navedenim temama. A tome nije tako. Prvenstveno jer u razgovoru novinarke i mene nikada nismo spomenuli  pitanje „crnokošuljaša“ i Thompsona, kao ni pitanje odnosa prema nacionalnim manjinama (eksplicitno srbima) ili pak o Domovinskom ratu. A upravo te tri teme (uz LGBT manjinu o kojima s novinarkom jesam razgovarao, ali se moji stavovi u tekstu nisu prenijeli!) i ideja da svaki tjedan idemo na misu (što se iskoristilo samo u naslovima i podnaslovima), dominiraju cijelim člankom i nadasve naslovima i istaknutim djelovima članka – te na taj način daje kontekst i mojem pojavljivanju (i vizualnom i stručnom – kao teologa Katoličke crkve) unutar članka. Smatram da bi bilo profesionalno od strane novinarke, zahvaliti mi se na volji da sudjelujem u njenom radu, ali da ne stavlja u članak ni sliku ni ovu jedinu rečenicu. Novinarka mi je, doduše, javila da će se iskoristiti samo ta jedna rečenica, ali mi nije predločila čitav članak, tako da sam u dobroj vjeri pristao na korištenje te jedne rečenice.

Povod se odnosi na mnoge upite članova obitelji, prijatelja i kolega o sadržaju članka i mojim stavovima o naznačenim temama. Društvenim mrežama je i do mene doprla slika (šaljem vam ju u privitku maila) koja je mnoge u mojoj okolini blago uznemirila. Ovo nema nikakve veze izravno s vama ili s Večernjim (jer mnogi nisu pročitali cijeli članak nego su svoju uznemirenost izveli iz te jedne slike…), ali može ukazati u nespretnost (novinarsku i uređivačku) u profesionalnom obavljanju svojega posla, jer ovakvi članci daju mnogim ljudima povoda da ustraju u svojem stavu da mediji uglavnom manipuliraju i iskorištavaju dobronamjerne ljude (a sebe smatram jednim takvim) u neke svoje svrhe. Također mi nije jasno zašto se članak stavili i na naslovnicu? Time mu dajete do važnosti i posebnog značenja – to mi je jasno – ali smatram da nije profesionalno na naslovnicu staviti neprofesionalno obrađen članak. A kada se uzme cjelokupni kontekst u obzir (naslovnica, naslovi i istaknuti djelovi teksta, Bleiburg i spominjanje „crnokošuljaša“na naslovnici novine), dođem u napast da zaključim kako sam naivno bio iskorišten da se hrvatskom društvu pošalje jedna poruka koju u potpunosti ne mogu podržati i stati iza nje (kao što to implicira sam članak i sve oko njega…).

Stoga vas ljubazno molim da (bilo u slijedećem broju Obzora – ne znam koliko često on izlazi – ili u jednom od slijedećih izdanja Večernjeg lista) uskoro objavite cjelokupni moj intervju i komentar rezultata navedenog istraživanja među mladima, a kojega sam poprilino dugo vodio s novinarkom Ivković uz jasni naglasak kako se ipak dogodio blagi propust u ovome predmetnome članku od 18. svibnja. Smatram da bi to bilo profesionalno i moralno ispravno učiniti.

S nadom da ćete izaći u susret mojem malom zahtjevu, želim vam svako dobro.

Bruno Petrušić