U iščekivanju: Horizonti ateizma

I tako… Udarna vijest zadnjih dana postao je jedan bivši teolog i njegova knjiga „Horizonti ateizma“ koju je napisao s posljednjom žrtvom koruptivne vrhuške akademskog hrvatskog svijeta, Pavelom Gregorićem kroz čiju se osobu mogla vidjeti napaćenost filozofskog odsjeka Hrvatskih studija kojima je ista (filozofija) ukinuta… Radi se dakle o navedenoj knjizi koju je Gregurić napisao s bivšim teologom, dapače bivšim dekanom teologije Željkom Poprobijom.

Knjigu još nismo vidjeli (s nestrpljenjem ju iščekujem, u svakom slučaju), ali je zato bivši teolog, a danas govorljivi ateist dobio dosta medijskog prostora kako bi, s jedne strane najavio svoju knjigu, a s druge ispričao svoju životnu priču. Stoga ću se u ovom tekstu baviti samo njegovim intervjuima koje su (više-manje slične) prenijeli Jutarnji, Telegram i Index. Ono što me je natjeralo na ovaj tekst je lakoća prelaženja preko nekih fundamentalnih stvari, kako od strane (na Indexu je intervju s Porobijom vodio znanstveni novinar) novinara, tako i od samog bivšeg teologa a danas ateista.

U današnjem ubrzanom vremenu, ubrzale su se i navike čitatelja. Teško da će im promaći naslovi koje uglavnom i samo čitaju, a tekst novinskog članka je povlastica samo onim upornima i dosadnima koji nemaju života pa imaju vremena pročitati stranicu-dvije teksta koji se nalazi ispod bombastičnog naslova. Tako su naslovi triju intervjua koje sam pročitao slijedeći: Bivši dekan teologije: Isusov moral danas bolje predstavlja ateizam nego crkve (Index); Kako je dekan teološkog fakulteta izgubio vjeru, napustio Crkvu, i napisao važnu knjigu o ateizmu (Telegram); Priča bivšeg dekana koji je ostao bez Svevišnjeg. „Dvadeset dam godina bio predani pastor. A onda sam shvatio da Bog zapravo ne postoji.“ I za razliku od mnogih naslova, ovi ipak imaju veze s tekstom u novinskom članku… ali, uzevši hrvatski kontekst u obzir, sami naslovi (sjetimo se da velika većina čitatelja ustraje samo na naslovima…) su potpuno promašeni. Uzevši u obzir navedeni kontekst možemo zaključiti da se radi o teologu negdje ili u Rijeci, Splitu, Đakovu/Osijeku ili Zagrebu ( budući samo u ta četiri sveučilišna grada postoji teologija) i da se u svakom slučaju radi o katoliku (jer smo, eto, statistički katolička zemlja) koji je k tome neki veliki teolog (ne želim podcjenjivati teološki rad Porobije ni u kom slučaju, iako mi je isti potpuno nepoznat). Ali tome nije tako. Tko god je pročitao tekstove intervjua zna i zašto. Tip je bio adventistički pastor i teolog, dekan teološkog (adventističkog) učilišta u selu Maruševac. Ono čime ću se ovdje baviti jesu neke postavke koje se uzimaju (bar u tekstu – novinari i Porobija to čine) da su katoličke a to nisu!

Pa krenimo redom: adventisti i njihova teologija. Koliko je kompatibilna sa prirodnim znanostima? Ne znam koliko poznajete adventističku teologiju, ali ona uopće nije kompatibilna ni sa samim kršćanstvom/katoličanstvom, a pogotovo nije kompatibilna s prirodnim znanostima i današnjom prevladavajućom društveno-akademskom darvinističkom paradigmom! I tu je Porobija u pravu! Iz istog razloga zašto on nije više adventist, ja nisam nikada u svojoj „vjerničkoj karijeri“ niti pomišljao ozbiljno o adventizmu ili bilo kojoj drugoj (a ima ih popriličan broje) protestantskoj herezi i krivovjerju! Dakle, tu se slažemo, ali mislim da nije fer to da u samim tekstovima ovaj moment nije dodatno naglašen, budući se u intervjuima bez adekvatnih kriterija skače čas iz adventističkog u katolički kontekst i obrnuto, što svakako može zbuniti prosječnog čitatelja (onaj mali broj njih koji će uistinu pročitati tekst intervjua).

Druga stvar se tiče fundamentalizma. Istog tog fundamentalizma kojega su mnogi u Katoličkoj crkvi, a nadasve papa Benedikt XVI., potpuno odbacili kao suprotnoga temeljnom nauku i pologu vjere. Ovaj fundamentalizam kojega i novinari a i sam Porobija nevješto uvaljuje katolicima uglavnom se referira na kreacionizam i inteligentni dizajn. Opet sam na istom misaonom putu kao i Porobija. Kreacinizam nije kompatibilan sa prirodnom znanosti. Razumite da ovdje kreacionizam označava pokušaje američkih (i drugih), uglavnom protestantskih fundamentalista „znanstveno“ objasniti stvaranje u šest dana, opravdati uvjerenje u teoriju mlade zemlje i ostalih pseudoznanstvenih ideja i teorija. Isto je i sa inteligentnim dizajnom, samo se u njegovu slučaju radi o sofisticiranijem modelu kreacionizma. S druge strane stav Katoličke crkve može se najjasnije iščitati u knjizi Stvaranje i evolucija, koju u svakom slučaju preporučam za čitanje…

E sad, dok ne pročitam knjigu Horizonti ateizma, ovdje ću se samo još zabaviti nekim isječcima iz intervjua i kratko se osvrnuti na njih. Samo se nadam da su u knjizi dovoljno jasno naznačili i razdvojili katoličanstvo i nauk Katoličke crkve od ovih protestantskih hereza…

Prijelomna točka za Porobiju (da napusti vjeru/adventizam i prigrli ateizam) je bio već spomenuti kreacionizam i to iz razloga što nije našao adekvatan argument koji bi ga uvjerio u postojanje Stvoritelja (onako kako ga adventistička teologija postulira). „Prvi i ključni razlog gubitka vjere jest jedna jedina riječ – argument. Ja sam, zapravo, svim srcem pronalazio argumente za svoju vjeru i onda, na svoje neugodno iznenađenje, shvatio da oni ne drže vodu.“ Ono što on u stvari želi reći (ne znam jel toga svjestan), jest da više ne može biti adventsit (kao što to ni ja ne mogu biti), budući za bivanje adventistom nema niti jednog valjanog argumenta! To je potpuna istina! Problem koji se ovdje naznačuje (nadam se da su se u knjizi njime intenzivno bavili) je epistemološka, hermeneutska i egzegetska razlika između istine i ne-istine, pravovjerja i krivovjerja. Ono što mi daje nadu da su obratili pažnju na navedeno u knjizi „Horizonti ateizma“ je Porobijino, na nekoliko mjesta u intervjuima istaknuto razumijevanje razlike između katoličkog i protestantskog (adventističkog) pristupa, kako vjeri tako i samoj znanosti. „Najveći problem novih ateista jest to da se uglavnom obraćaju kreacionistima, a nisu najbolje pripremljeni za dijalog s drukčijim teološkim sustavima, primjerice katoličkim. I naši “novi ateisti” previše se bave kreacionistima i fundamentalistima koji su u Hrvatskoj minorna skupina. Savjetovao bih im da pokušaju dijalog s ozbiljnim katoličkim intelektualcima kojih u Hrvatskoj bez sumnje ima, ali nisu eksponirani u javnosti.“ I ovo je isto istina. Što se tiče novih ateista, njima ću se baviti detaljnije kasnije, a vjerujem da bi katolički intelektualci (a ne samo teolozi) imali mnogo toga reći u sličnim javnim polemikama i dijalogu…

Kada je u pitanju smisao na čije se nepostojanje Porobija višeznačno u intervjuima poziva, potrebno je reći da, ako i postoji neki izvana nametnut/utisnut smisao činjenicama i stvarima u svijetu, njega se prihvaća ili odbacuje vjerom. Znanost ga, zbog metodoloških ograničenja, ne može uvidjeti ili izmjeriti. „Teorija evolucije takve dogme neopozivo i neizlječivo ruši. Ona oduzima svaki poseban status i smisao ljudskoj vrsti. Mi smo jedna od tko zna koliko milijuna vrsta koje su se pojavile u ovih nekoliko milijardi evolutivne povijesti i jednom ćemo, najvjerojatnije, završiti svoju egzistenciju kao fosili u nekom geološkom sloju. Znam da nismo sretni kad to čujemo, ali to je jedna od vrlo jasnih teza teorije evolucije.“ Jasno je svima koji su iole upućeniji u biološku teoriju evolucije da ona ne nudi nikakvu svrhu (budući se svrha kao predmet/stvar u svijetu ne može naći čak ni mikroskopom) ili smisao, budući se radi o filozofskim a ne prirodoznanstvenim kategorijama. Ali ni to ne znači da je svrha ili smisao evolucije samo novi talog u fosilnom geološkom sloju zemlje (kako Porobija implicira u intervjuima). Evolucija jest slijepi urar, ali i evoluciji se može dati smisao. To je posao filozofije! „I kad papa Ivan Pavao II kaže kako teorija evolucije – ako ju se pravilno shvati – podrazumijeva Tvorca, onda imamo očit primjer nerazumijevanja teorije evolucije.“ Ne! To znači samo da papa Ivan Pavao II., kao i katolički nauk, nudi jednu filozofsku interpretaciju biološke teorije evolucije, nudi jedan okvir unutar kojega možemo razumjeti kozmos, svijet/prirodu i čovjeka promatranog pod svjetlom egzistencijalne ovisnosti o Bogu koji je transcendentan!

Dok ne pročitam knjigu, mislim da su ove neke misli zanimljive za dodatno promisliti i analizirati kako bi se stvari i polemike stavile na svoje mjesto i dalo im nužni kontekst, ukoliko se želi doprinijeti zajedničkom traženju istine. Do tada ću ovdje staviti citat fra Ante Vučkovića, profesora filozofije i teologa, bivšeg dekana KBF-a Sveučilišta u Splitu, i danas uvjerenog vjernika i svećenika.

„Ljudi ne vjeruju tako da saberu dobre razloge koji im pokazuju opravdanje vjere ili nadmoć nad drugim svjetonazorima. U vjeru se ne ulazi kroz školu logike, povijesti ili ideoloških prijepora. Vjera je odnos. Osobni odnos. Najprije je odnos. Vjera je otkriće da sam u odnosu s Bogom, kad je slučaj da je odnos započeo sa mnom bez mene, da sam kršten kao dijete. Ili je otkriće da sam pozvan u odnos, kada je slučaj da sam odrastao bez tog odnosa, pa sam susreo Gospodina u jednom trenutku svoga života. Svakako, vjera je živi odnos živih bića. Vjera se gradi iz odnosa s nevidljivim, ali živim Bogom. Ne gradi se iz suprotnosti s drugim svjetonazorima. Uz ostalo, i zbog toga što vjera nije svjetonazor pa se niti ne mora uspoređivati sa svjetonazorima. Vjera je način života oblikovan iz odnosa s Bogom, u zajednici vjernika koji dijele isti odnos s Kristom koji je u njihovoj sredini kao put, istina i život.“

Uočite bitnu, fundamentalnu razliku između pristupa bivšeg i sadašnjeg…između adventista (hereza) i katolika. Ps. Ovo s herezama i krivovjerjem je provokacija za moje liberalne prijatelje…iako nije daleko od Istine.