Adekvatna Teologija

Vjera oblikuje život.

Izlazak sunca

Kada ste zadnji put gledali izlazak sunca? Kako sam odlučio spavati manje, zadnje vrijeme se budim oko 6, i budući je vrijeme izrazito naklonjeno dugim šetnjama, već nekoliko dana na obali mora…

Kada ste zadnji put gledali izlazak sunca?

Kako sam odlučio spavati manje, zadnje vrijeme se budim oko 6, i budući je vrijeme izrazito naklonjeno dugim šetnjama, već nekoliko dana na obali mora dočikam izlazak sunca. Zanimjlivo je to kako na percepciju izlazka sunca utječu tako svakidašnje i relativno banalne stvari poput sna kojega si sanjao trenutak prije buđenja, sjeta ili koji drugi osijećaj, ili pak vremenska prognoza. Gledati izlazak sunca kada je potpuno vedro, bez sumaglice i malih ali upornih oblaka, nije isto kao i gledati izlazak ukoliko sumaglica ili oblaci postoje.

U prvom slučaj sunce izlazi skokovito, nenadano, odjednom. U trenutku proviri samo centimetar iza planine i već dok nisi postao potuno svjestan da sunce izlazi, ono je već gore, slobodno od tla. Tada uglavnom shvatiš da te peku oči i da i nije baš pametno gledati u sunce izravno. Ljudi su to davno shvatili, a Platon je to dobro prvi opisao u svojoj prispodobi o špilji…

Drugi slučaj  izlazka sunca također ima svoje čari i ljepote. Kako se nazire mala sumaglica i pokoji oblak, sam trenutak izlazka sunca ne može se sa sigurnošću detektirati. Još i prije samog izlazaka, sunce “zapali ” okolne oblake i sumaglicu svojim sjajem, tako da se cjelokupan obzor izlazećeg sunca koje još nije provirilo iznad planine zapali i užari. Odjednom uočiš sunce kako ponosno stoji iznad planine koja ga je rodila i oblaka koji su sada poprimili bijelo-ružičastu boju svježeg proljetnog jutra usred jeseni. Iako je ovaj izlazak poetičniji i romantičniji, čovjek se osjeti prevarenim i izigranim. Kao da je sva ta ljepota sakrila onu “pravu stvar” zbog koje sam tu gdje jesam.

Rasprav o pobačaju na TV Jadranu

Čemu se sada prikloniti i koji izlazak sunca izabrati (kada bismo mogli birati?) kao onaj koji je bolji? Onaj koji dolazi iznenada, ostavlja kratkotrajno čovjeka bez daha i izaziva bol u očima, ili onaj koji traje kudikamo duže, izigleda poetičnije i ostavlja dojam nesigurnosti? Koliko to god mazohistički izgledalo, kada sam u prilici birati između dvije relativno slične stvari (kao što su ovi izlazci sunca), biram onu koja uzrokuje više boli, a manje laži.

Dana 11. studenog 2015. godine sam u emisiji TV Jadrana “Osvrt” razgovarao s gospođom Mirjanom Kučer, iz feminističke udruge Domine, o pravu na abrotrus/pobačaj. Emisiju koja je svoj prvi dio posvetila toj temi i našem razgovoru, možete pogledati na ovom linku koji je gore istaknut.

Rekao sam ono što sam mislio i stojim iza svake riječi, s time da potpuno razumijem suprotni stav. Razumijem ga ali mi je potpuno neprihvatljiv. Zašto? Pa iz istog razloga zašto radije biram prvi izlazak sunca umjesto drugoga.

Rasprava o abortusu (barem kada je Sud za ljudska prava u Strasbourgu u pitanju, i barem oni slučajevi koje sam pogledao dok sam se pripremao za emisiju) više naliči na izlazak sunca opisan u drugom slučaju. Lako je zapaljiva i prije nego se dotakneš same srži problema (ako se samu srž problema uopće i dotakne…). Traje duže nego što bi trebala, izgleda poetičnije, romantičnije i ljepše jer je snažno nabijena emocijama i viteškim suprostavljanjem mišljenja te, naravno, ostavlja dojam nesigurnosti jer uvijek misliš da si još nešto mogao reći, ili reći mnogo jasnije i konciznije. Kao i kod izlazka sunca, rasprava o abortusu počinje prije i traje duže nego što uistinu jest, a onda odjednom vidiš da je stvar prošla, već postala povijest i da jednostavno nisi shvatio/uhvatio bit (stvarno vidio izlazak sunca). Shvatiš u jednom trenutku da si izigran i da sve to što se događalo nije prava stvar jer je ljepota ugođaja, argumenata i nadmudrivanja s drugim i drugačijim sakrila tu pravu stvar/sunce/ljudski život.

Zato smatram da rasprava o abortusu, kada želimo sagledati pravu stvar koja je u pitnju, kao i kada gledamo sunce izravno kako izlazi iza planine, mora boliti. Mnogo. Tada je ta bol pokazatelj istinitosti i rasprave i autentičnosti onih koji raspravljaju, i s jedni i s druge strane.

Svijet bi bio mnogo ljepši kada bismo svi manje izigravali jedni druge, a najviše sami sebe, i kada bismo podnosili i dijelili svoje bolove i boli drugih. Uzajamno! Drugačije ne ide.

Odgovori